Štitnjača u trudnoći, odnosno što znači bolesna štitnjača za tijek trudnoće i vaše dijete? Ukoliko se liječite na pravi način, svakako ništa loše!
Pravilan rad štitnjače važan je za pravilan razvoj ploda. Iz tog razloga, a i zbog povijesnih razloga, liječnici kod trudnica još uvijek gledaju na funkciju štitnjače s određenom dozom opreza. Stoga tijekom trudnoće preferiraju idealnu razinu hormona štitnjače (TSH od 1,0-2,0). Idealna razina hormona preferira se ponekad i tijekom planiranja trudnoće.
Naime, nekada su se zbog velikog nedostatka unosa joda i posljedične izrazite hipotireoze rađala djeca s kretenizmom. Dakako, nedostatan unos joda danas je eliminiran te se posljednje dijete s kretenizmom rodilo još 1950-ih.
Iz kliničke prakse znamo da se vrlo rijetko dešavaju problemi tijekom trudnoće u žena koje se kontroliraju zbog štitnjače i koje uzimaju nadomjesnu terapiju levotiroksinom.
Ipak, iz prakse znamo da se ništa bitno neće dogoditi ukoliko žena zatrudni s razinom TSH od čak preko 10,0, što je i te kako moguće. Naravno, ukoliko se u razmjerno kratkom roku uvede terapija. Zato svakako ne treba paničariti (ili napraviti nešto gore) ukoliko se dobije takav nalaz. U svakom slučaju, u trudnoći se već pri razini TSH od >2,5-3,0 u terapiju uvodi levotiroksin. Isto tako, redovito se, barem jednom mjesečno, kontrolira razina TSH. Također, kod žena koje zbog hipotireoze već od ranije uzimaju levotiroksin, obično je potrebno u samom početku trudnoće povisiti dozu.
U slučaju planiranja postupka medicinski potpomognute oplodnje, ginekolozi obično zahtijevaju baš idealnu razinu hormona štitnjače i TSH. U tom je slučaju ponekad potrebno ranije krenuti s nadomjesnom terapijom levotiroksinom.
Hashimoto u trudnoći
Oko ovog pitanja još uvijek postoje prijepori. Naime, dobar dio znanstvenih istraživanja pronašao je vezu između povišene razine antitireoidnih protutijela TPO i TgA u trudnoći i većeg rizika spontanog pobačaja i prijevremenog poroda. Ono što je zanimljivo jest da su u tim studijama trudnice s Hashimotovim tireoiditisom, tj. povišenim razinama TPO i TgA bile i neznatno starije. Imale su i nešto višu vrijednost TSH u serumu, u prosjeku preko 3,0, nasuprot trudnica s negativnom razinom TPO i TgA.
Iz ovoga proizlazi da bi ovaj efekt ipak mogao biti prouzročen neznatno nižom razinom hormona štitnjače, a ne povišenom razinom protutijela. U prilog ove teorije ide i činjenica da je u navedenim studijama rizik spontanog pobačaja u trudnica s povišenom razinom protutijela bio više nego prepolovljen nakon uvođenja terapije levotiroksinom.
U svakom slučaju, nema velikog razloga za brigu. Iz kliničke prakse znamo da se vrlo rijetko dešavaju problemi tijekom trudnoće u žena koje se kontroliraju zbog štitnjače i koje uzimaju nadomjesnu terapiju levotiroksinom.
Hipertireoza u trudnoći
Kod hipertireoze, s kojom se tijekom trudnoće ipak tek ponekad susrećemo, situacija je nešto složenija. Naime, tireostatik tiamazol (Athyrazol) koji obično koristimo u liječenju hipertireoze preko placente ulazi u fetalni krvotok. Tako i kod djeteta može blokirati razvoj štitnjače. U ovom se slučaju koristi drugi tireostatik, propiltiouracil (PTU). Njega zbog niže učinkovitosti ipak rjeđe koristimo u liječenju hipertireoze, ali je kod trudnica bolji izbor zbog nižeg stupnja prelaska u fetalni krvotok.
Naravno, tijekom trudnoće, druge dvije opcije liječenja hipertireoze, operacija štitnjače i terapija radioaktivnim jodom nikako ne dolaze u obzir!
POVEZANI ČLANCI:
dr Josip Staničić: Mitovi o štitnjači
Zdrava trudnoća uz bolesnu štitnjaču
Hashimoto i trudnoća – 6 stvari koje morate znati
dr Jozo Jelčić – Hipotireoza i trudnoća
